Sterilizacija i dezinfekcija u Dental centru Ostojić
Razvoj medicine, korištenje sve modernijih tehnologija, osuvremenjena organizacija zdravstvene zaštite
te promjena strukture stanovništva, samo su neki od čimbenika kod porasta potražnje zdravstvenih usluga u svrhu zaštite zdravlja. Moderna stomatologija, osima na kvalificiranog stomatologa, oslanja se i na timski rad. Svi članovi tima, po naravi svog posla, stalno su izloženi bolestima od kojih su mnoge od njih opasne, čak i kobne. Današnja stomatološka doktrina zahtijeva da se svakom pacijentu pristupa kao potencijalnom izvoru zaraze. Zbog toga je nužno da svi članovi tima provode sve higijensko-preventivne mjere kako bi zaštitili pacijente, ali i same sebe.
Zaštita se postiže općim i specifičnim mjerama. Opće mjere obuhvaćaju provođenje dezinfekcije i sterilizacije, te korištenje potrošnih materijala za jednokratnu uporabu tijekom kliničkog pregleda ili dijagnostičko-terapijskog postupka.
Specifične mjere zaštite međusobno se nadopunjuju, ali ne isključuju opće mjere zaštite, te su specifične za pojedine segmente stomatologije.
Prva i najvažnija mjera zaštite jest pranje ruku. Neposredno prije, kao i nakon obrade pacijenta, ruke je potrebno oprati vrućom vodom i sapunom, te obrisati papirnatim ubrusom. U suhe ruke potrebno je utrljati dezinfekcijsko sredstvo dok se koža ne osuši. Nakon toga oblače se jednokratne rukavice, što znači da se mijenjaju za svakog pacijenta. Ako se rukavice tijekom obrade pacijenta probuše, potrebno je ruke iznova dezinficirati sredstvom i navući druge rukavice. Nakon završetka pregleda, rukavice se skidaju tako da budu okrenute naopako i odlaže ih se u infektivni otpad.
Maske i štitnici sljedeći su nužni elementi kod mjera zaštite. Instrumenti koji se vrte velikom brzinom koriste vodu za hlađenje. Pri velikim brzinama okretanja, voda, slina , a nerijetko i krv stvaraju aerosol, stoga je potrebno spriječiti da dođe u dodir sa sluznicom usta, nosa, očiju ili kožom lica. Maske koje stomatolozi moraju nositi prekrivaju nosnu i usnu šupljinu, dok su daleko najbolji prozirni štitnici koji pokrivaju cijelo lice. Štitnike je tijekom rada potrebno višestruko dezinficirati, te čistiti i s vanjske i s unutarnje strane. Iz higijenskih je razloga propisano nositi radnu odjeću i obuću, a pacijenta zaštititi jednokratnom pregačom.
Dezinfekcija
Dezinfekcija je u stomatologiji vrlo važna, budući da postoji veliki broj sitnih instrumenata koji zbog svog sastava nisu predviđeni za steriliziranje. Prvi od njih su nastavci – svrdla, kod kojih se sterilizacijom uništavaju maleni unutarnji dijelovi, a zbog visoke cijene broj tih elemenata je nedostatan, stoga je dezinfekcija kompromisna metoda. Ispiranje, čišćenje i dezinfekciju svih dostupnih površina svrdla provodimo pažljivo i visokovrijednim dezinficijensima.
Infektivni materijal lako se nakupi na radnim površinama. Nakon svakog zahvata radnu površinu dezinficiramo kompresom ili staničevinom natopljenom dezinfekcijskim sredstvom. Postupak, ovisno o vidljivom onečišćenju, ponavljamo i do nekoliko puta. Svaki radni dan započinjemo dezinfekcijom radnog mjesta: od stolića za instrumente, samih instrumenata, stolice, pa sve do reflektora. Postupak ponavljamo iza svakog pacijenta. Reflektor nikako se smijemo izostaviti, budući da ga tijekom rada često prilagođavamo kako bi radno mjesto bilo optimalno osvijetljeno, čime njegova drška postaje kontaminirana. Vrlo je važna i dezinfekcija vodenog dijela stomatološkog stolca, tzv. fontane, te usisnog crijeva za crpku.
U stomatološkoj ordinaciji nužno je dezinficirati dijelove namještaja, opreme, uređaja i pribora. Oprema stoga mora biti izrađena od materijala koji je pogodan za pranje i dezinfekciju. Podovi se također peru jednim od dezinficijensa niskog stupnja djelotvornosti.
Svi instrumenti koji se pri zahvatu upotrebljavaju, nakon primjere ispiru se pod vodom i stavljaju u dezinficijens. Kontaminirani instrumenti veliki su rizik za osoblje koje njima rukuje, stoga dekontaminacija ne smije trajati kraće od preporuke proizvođača, nakon čega je tek moguće pristupiti čišćenju, sortiranju za sterilizaciju, a što nije moguće završno sterilizirati, dezinficiramo visokovrijednim dezinficijensom.
U stomatološkoj ordinaciji obraća pažnja i na dezinfekciju otisaka, te protetskih nadomjestaka. Prije uzimanja otisaka, pacijentu je poželjno dati da usta ispere vodenom otopinom klorheksidina niske koncentracije kako bi se broj mikroorganizama sveo na minimum. Otiske prije same dezinfekcije temeljito ispiremo hladnom vodom. Protetske nadomjeske potrebno je dezinficirati prije stavljanja u usta, kao i prije vraćanja na sadreni model i odnošenja u laboratorij.
Poseban naglasak je kod rada s iglama. Prije odlaganja u neprobojne kutije, igle se ne smiju stavljati ili vraćati u svoje originalne omote ili ležišta, budući da si uzrok čestim ubodima.
Sterilizacija
Sterilizacija je proces uništavanja svih vrsta i oblika mikroorganizama, uključujući i bakterijske spore, do te mjere da se ne mogu dokazati na standardnim medijima za kultiviranje, tj. da na njima nema rastućih mikroorganizama. Drugim riječima, sterilno znači lišeno svake kategorije života.
Važno pitanje koje se postavlja kod same metode sterilizacije jest brzina ugibanja mikroorganizama i njeno trajanje. Brzina uništavanja mikroorganizama izravno je povezana s brojem prisutnih organizama u određenom trenutku. Danas se kao sterilizacijski medij i dalje koristi toplina: u obliku suhog zraka ili zasićene vodne pare pod tlakom. Većina stomatoloških ordinacija kod nas je i dalje opremljena sterilizatorima na vrući zrak s temperaturom korištenja od 150-170°C u trajanju od 1,5 do 2 sata. Postoji nekoliko vrsta sterilizatora. Kod jedne se zrak zagrijava, pa topao odlazi u gornje dijelove komore gdje struji između izloženih predmeta. Drugi ima ugrađene motore koji upuhuju vrći zrak čime osiguravaju cirkulaciju. Suhi sterilizator nikada se ne smije pretrpati, jer kapacitet vrućeg zraka koji cirkulira i zagrijava postaje nedovoljan. Najveća prednost ovakve vrste sterilizatora jest snaga penetracije, nekorozivnost, te ne oštećuje oštre instrumente te ne erodira staklo. Nedostaci su sporo zagrijavanje na djelotvornu temperaturu, dugo vrijeme izlaganja, primjena visokih temperatura (uzrokuje oštećenja), te tendencija stvaranja naslaga.
Suha sterilizacija zadovoljava sterilizacijske kriterije ako se primjenjuje ispravno i kontrolirano. Međutim, brojna istraživanja pokazala su da suha toplina štetnije djeluje na metalne instrumente i ostali pribor od vlažne, budući da remeti kristalnu strukturu metala čime predmeti postaju krhkiji i manje elastični, dok tekstil požuti ili mu se smanji moć upijanja. Upravo zbog toga, gdje je moguće, preporučuje se sterilizacija autoklaviranjem tj. vodenom parom ili vlažnom toplinom. Kod ove vrste sterilizacija vrijeme trajanja ovisi o vrsti uređaja, postignutoj temperaturi, te tlaku i kvaliteti vodene pare. Njene glavne prednosti su jednostavnost, brzina i ekonomičnost, dok je glavni nedostatak to što se ne može primijeniti kod materijala koji su osjetljivi na toplinu i vlagu.
Ako posjedujemo oba sterilizatora, izbor metode ovisit će o vrsti materijala i njegovoj kompatibilnosti sa sterilizacijskim medijem, zbog čega je nužno prije same sterilizacije sortirati i kategorizirati sav materijal ovisno i njegovoj otpornosti na temperaturu.
Nakon sterilizacije izvršava se kontrola postupka. Ona se provodi fizikalnim, biološkim i kemijskim postupcima. Fizikalni su kontrola temperature, vremena i tlaka. Biološka kontrola se vrši bakterijskim sporama koje su posebnom obradom integrirane u papirnatu trakicu, dok kemijski indikatori rade na principu reakcije i interakcije kemijskih supstanci u dodiru sa sterilizacijskim medijem.
Tražite dodatne informacije? Nazovite naš Centar podrške na 0800 4554 od pon – pet 7:00 – 21:00, sub od 8:00 do 14:00 ili nas kontaktirajte mailom na ordinacija@drrenataostojic.hr
